Ja Hodam

петак, 9. новембар 2012.

Moj Stav

Sve više nailazim na ljude koji "seju" pamet, kako kažu, sa dobrom namerom i željom da zalutale dovedu na ispravan put razmišljanja... To rade omalovažavajućim tonom, objašnjavajući ljudima kako su ,ustvari, licemerni ako veruju u bolje, ako se nadaju i čine sve da ostanu pozitvni u očigledno teškim vremenima, i da prigrle svoju "tamnu stranu" , jer će tako biti autentični. Moje mišljenje nije kao njihovo, verujem da ima mnogo ljudi koji žele da im se "zada" kako da misle i kako da doživljavaju svet oko sebe- ja nisam jedna od njih, niti želim da mi iko nameće svoj stav. Ja pišem iz srca, iz duše, moja verovanja su MOJA, i nikom ih ne namećem, nećete čuti od mene da vam govorim kako da živite svoj život. Postaviću citate i članke ljudi koji prijaju MOM "srčanom mišiću", ne upuštam se u svadje i rasprave jer je to rasipanje energije, i ne osećam se odgovornom za to kako će ko protumačiti ono što napišem ili postavim. Teška je to bila lekcija, ali sam je naučila. Niko ne zna sve. Mogu izneti svoje mišljenje a da nikoga ne ponizim, omalovažim, ili uvredim. Mogu to bez psovki i ljutnje. Naravno, mnogima se ne dopadam, a i ne treba da se dopadamo svima; to i jeste čar postojanja- naše razlike. Ja prihvatam različitost, ali ono što ne prihvatam je bezobrazluk i arogancija u iznosenju misljenja. Na to neću reagovati, neka prodje. A ono što nikad neće proći jeste LJUBAV. Azbog nje i postojimo.

Нема коментара:

Постави коментар