Ja Hodam

понедељак, 22. август 2011.

Srodna Duša

Ka moru,ka ladjama ,ka šarenom nebu
lete moje misli i duša mi sanja
Stapam se sa suncem,mesec mi je šnala
napraviću ljuljašku od srebrnog granja.

...Poleteću visoko, tamo gde su zvezde
dotaknuću izvor nepresušnog znanja
naćiću te tamo ,znam,nisi daleko
tamo gde je duga, gde i budan sanja.

Mudrost koju nosimo duboko u duši
Podsetiće srce odakle smo došli
Sa šarenih polja, iz Sunčanog sveta
znaćemo ,u trenu, što ovamo smo pošli.

Ja ću tebe znati,ti u trenu mene
shvatićemo; zidovi privida se ruše
daj mi tvoju ruku, moja je već tvoja
raduju se naše nasmešene duše...

Нема коментара:

Постави коментар